Zanimljivosti
Istine i zablude o Šaptaču psima (Dog Whisperer)
Istine-i-zablude-o-Saptacu-psima-Dog-WhispererNovi vlasnici pasa često se interesuju za tehnike šaptača psima, među kojima je najpoznatiji Cezar Milan. Reč je o najuticajnijem treneru pasa, čije savete slušaju milioni vlasnika pasa širom sveta. Ipak, postoji i veliki broj stručnjaka koji Milanove tehnike ocenjuju kao neefikasne ili čak štetne po psa, jer vode destruktivnom odnosu između životinje i vlasnika.
Kada je reč o treniranju životinja, nemoguće je dati jedan pravi odgovor o tome šta je ispravno a šta nije. Svako ima svoje mišljenje o tome kako je najbolje ophoditi se prema životinji. Osim toga, neki treneri su dobri u jednoj oblasti, dok u drugoj to nisu.
Jedan od autora Tallented Animals bloga smatra da Cezar Milan neke stvari radi dobro, nudeći odlične savete, dok u drugim slučajevima ne sarađuje sa životinjama koje trenira, jer je neinformisan, nemaštovit, katkad okrutan ili tvrdoglav, a takvo ponašanje može rezultirati samo privremenom korekcijom ponašanja životinje. Autor ovog teksta smatra da je Milan treniranim psima pričinio više štete nego koristi, a da je njegova odgovornost na ivici da postane opasna.
Ono što autor ističe kao kvalitetne elemente Milanovog treninga jesu vežba, smirenost i liderstvo. Veliki deo problema u ponašanju pasa zaista se može poboljšati kroz kontinuiranu vežbu i mentalnu stimulaciju. Psi su evoluirali tako da veliki deo života ne provode u akciji i izazovima, vec u zatvorenom prostoru, uz obilne obroke, i to može predstavljati problem. Njima su, osim toga, nephodne jasno postavljene granice i jak vođa, kako bi bili opušteni, samouvereni i znali kako da se ponašaju.
Kao negativne strane Milanove tehnike neki stručnjaci ističu sledeće:
1. Nestrpljivost:
Milan za veoma kratko vreme nastoji da upozna psa ili da ga nauči onome čemu želi. Kako bi sa njim uspostavio odnos, on ga jednostavno „baca“ u novu situaciju, gde pokušava da korguje greške. Nasuprot ovome, stručnjaci tvrde da je neophodno staviti životinju u situaciju koju može da savlada, a zatim granice postepeno postavljati više i više.
2. Ispravku stavlja na prvo mesto:
Milan često udaranjem ili zatezanjem davilice kažnjava pse, koji zapravo ne razumeju šta se od njega traži. Postoji nekoliko koraka koji prethode korekciji ponašanja: ne možete kazniti ili ispraviti psa koji ne zna šta treba da radi.
3. Previše kontrole:
Milan pse često drži „na kratkom povocu“, bukvalno i figurativno, čime životinja ne dolazi u priliku da napravi izbor. U ovakvoj situaciji, pas će, nakon neuspeha, jednostavno odustati ili se povući u sebe, jer neće dobiti motivaciju kroz svest o napretku, učenju i postepenom približavanju cilju.
4. Suprotstavljanje:
Milan izaziva sukob i tamo gde ga u normalnim okolnostima ne bi ni bilo. Pristup psu u kom ćete na agresivan i siledžejski način pokazati „ko je gazda“ odavno je prevaziđen. Cezar to radi gurajući psa u nepoznatu situaciju, u kojoj je on osuđen na neuspeh, a samim tim i na sukob koji sledi nakon toga. Iako je u određenim slučajevima ovakvo ponašanje opravdano, ono se u praksi veoma retko primenjuje.
5. Nemaštovitost:
Njegov opseg tehnika je u suštini veoma uzak i retko se prilagođava pojedinačnoj životinji. Kada se pojavi životinja kojoj su baš te metode neophodne, ona će prevazići problem. Međutim, u ostalim slučajevima intervencija će biti osuđena na neuspeh. Problem svakog psa neophodno je tretirati odvojeno, kako bi se on prevazišao na pravi način.
6. Okrutnost:
Milan maltretira pse do granica iscrpljenosti, ili ih dovodi do stanja uznemirenosti. U Americi su neke epizode ove emisije zabranjene, jer je trening u njima bio isuviše nehuman. Dobar trening nikada nije okrutan.
7. Neobrazovanost:
Kao što je već rečeno, neke od Milanovih tehnika su zastarele i prevaziđene još sredinom prošlog veka. Dobri treneri otvoreni su za konstantno učenje i reviziju svojih metoda, a oni često razmenjuju mišljenja i znanja na seminarima.
8. Izolovanost:
Autor teksta ukazuje na činjenicu da Milan nikada nije organizovao takmičenje, kako bi zaista proverio koliko su njegove tehnike efikasne.
9. Ravnodušnost prema stavu psa:
On žrtvuje karakter konkretne životinje kako bi postigao brze i površne rezultate, što se u mnogim slučajevima može pokazati kao kontraproduktivno. Dobar trener fokusira se na pravila treninga u skladu sa karakterom. Životinju prvo treba naučiti da uči, a zatim se pozabaviti treningom i prevazilaženjem problema.
Ljubitelji Cezara Milana često ističu da su oni koji ga ne vole „slabići“, koji ne vole kontrolu i disciplinu. Istina je da ga neki ljudi ne vole jer im je stran svaki oblik discipline. Međutim, postoji i veliki broj odličnih trenera koji su pristalice korekcija, ali smatraju da su Milanove metode pogrešne.
Mnogi ljudi izjednačuju kontrolu sa zastrašivanjem. Ono što je psu, kao i detetu, neophodno, jeste jasno postavljanje granica, zasluživanje poštovanja i poverenja, sankcija kazne, ali ne i uspostavljanje strahopoštovanja. Zastrašivanje je ponekad opravdano sredstvo, ali se na njemu ne sme zasnivati čitav odnos.
Možda najbolji način da se analizira dihotomija između treninga zasnovanog na dominaciji i onog zasnovanog na kooperaciji jeste ona kod divljih životinja: u treninzima dominacije životinji je stavljeno do znanja da čovek poseduje kompletnu kontrolu nad njom. Nedominantni tip trenera opredeljuje se za konstantnu saradnju sa životinjom. Čovek je u ovom slučaju prijatelj, koji neće izazvati ili povrediti životinju.
Ukoliko je vaš primarni metod kontrole zastrašivanje, životinja sa kojom radite shvatiće da su zastrašivanje i moć sredstva kojima ćete postići svoj cilj. Pre ili kasnije, ona može odlučiti da se i sama oproba u njima, pa će ih primeniti na vama.
Autor teksta stoga bira kooperaciju i liderstvo, kako bi pas shvatio da je trener moćan i da je njegov cilj da pomogne psu da ostvari ono što želi. Pravi trener uveriće životinju da se njegovi ciljevi poklapaju sa njenim željama, pa će refleksno nastaviti i u budućnosti da radi ono što se od nje traži. Trener, pre svega, nad životinjama treba da iskoristi svoju intelektualnu prednost i da ih na ovaj način „nadmudri“.
Postoji jasna razlika između vođe koga poštujete i kome se divite i onog koga se plašite. Kvalitetno liderstvo vodiće ka radnoj, vrednoj, pouzdanoj, srećnoj i zdravoj životinji, a ovakvo vođstvo retko se viđa u Milanovim emisijama.
Izvor: www.new-instinct.com
Jedan komentar
Ivan Janković
Posle dužeg vremena tekst koji zavređuje pažnju. Ne krijem da bih voleo najviše na svetu da imam broj „sledbenika“ (kako ih on zove, ima ih preko 2 miliona!) kao MC, ali ne bih mogao da dovodim ljude u zabludu zbog brze zarade.